Stvoreni po obličju i prilici Božjoj, svojom krivicom navlačimo na se mnoga obličja. Pa kao što na pozornici u teatru jedan isti glumac sad snažan predstavlja Herkula, sad mekušac pretvara se u Veneru, sad drhtav u Cibelu, tako i mi koliko grijeha imamo toliko obraza ne sebi nosimo.
U mome zavičaju – gdje prostačka neuljudnost jest domorodna – trbuh je Bog, i živi se bez ikakve brige za svoju budućnost; svetiji je onaj koji je bogatiji.
Mnoštvo je uvijek prevrtljivo i ne ostaje u započetoj nakani. Poput valova i raznolikog vjetra vuče se amo i tamo. Onoga koga sada časti i koga štuje kao proroka, kasnije protiv njega viče: toga „raspni, raspni“.
Najviše vrijedi vjera koja djeluje po ljubavi. Primjer vjere koja djeluje po ljubavi pruža ona raspuštenica koja je Gospodina i dok je sjedio u farizejevoj kući , suzama oprala noge, kosom ih osušila i pomasti namazala.
Usteži jezik od ogovaranja. Budi na oprezu u govorenju svome i znaj da sve što kažeš o drugome, tvoja te savjest osuđuje i sam se nalaziš u onome čim si drugoga korio.
Još nije početak, a već je kraj života. To prije znaš što su suze nego li smijeh, to prije osjetiš cvil negoli veselje.