Sveti Jeronim – prigodom 1600. godišnjice smrti

Ime Hieronymus je latinskog porijekla a znači „sveto ime“. Na francuskom imamo Jerome, na talijanskom Geronimo i Girolamo a na hrvarskom Jeronim, Jerko, i Jere. Rođen je u dalmatinskom gradiću Stridonu oko 347. godine a umro u Betlehemu 30. rujna 420. godine. Nije danas poznato gdje se nalazio gradić Stridon. Neki smatraju da je to Štrigova u Međimurju a neki da je Zrenj u Istri, ili neko drugo mjesto, a radi se svakako o tadašnjoj rimskoj pokrajini Dalmaciji.

Sv. Jeronim

Jeronim je primio sakrament krštenja od pape Liberija u svojoj devetnaestoj godini života. U to vrijeme su se uglavnom krstili odrasli, što je bilo razumljivo jer je kršćanstvo 313. godine dobilo slobodu a 380. godine postaje jedinom vjerom u rimskom carstvu i tada su mnogi odrasli nakon odluke primali krštenje. Tada je prvi put primio i Svetu pričest i po njegovu sjećanju kaže: „Možda prvi put otkako se sjeća, potekoše mu suze niz lice“

Sv. Jeronim je mnogo putovao. Tako je otišao na naukovanje u Rim, gdje je proučavao povijest, stare klasike i usavršavao se u retorici i učio strane jezike od kojih su mu kasnije najviše bili potrebni hebrejski i grčki jezik. Kao mlada osoba oduševljava se za isposnički život te odlazi u pustinju u blizini Antiohije. Radi nekih razmirica među monasima Jeronim odlazi u Antiohiju gdje je zaređen za svećenika, gdje se je s velikim žarom posvetio prijevodu Svetoga pisma. Nedugo zatim ga papa Damaz I. u 35. godini života poziva u Rim gdje je postavljen za tajnika i savjetnika papi. U Rimu nije dugo ostao zbog svoga naglog karaktera i žestokog temperamenta je stekao neprijatelje. Odlazi opet u Antiohiju nakratko i potom odlazi u Betlehem gdje je ostao do svoje smrti.

Ono što je posebnost za Jeronima je da se bavio pisanjem i prevođenjem. Na latinski je preveo Bibliju iz hebrejskog i grčkog jezika. Taj prijevod poznat je kao „Vulgata“ (općeraširena). Latinski vulgus znači puk, najširi slojevi. Taj prvi prijevod Biblije je je kao predložak za kasnije najprevođeniju knjigu u povijesti. Sveti Jeronim je imao veliku inteligenciju i pamćenje, tako da je primjerice „Knjigu o Juditi“ preveo u jednoj noći, a „Knjigu o Tobiji“ u jednom danu.

Sv. Jeronim i lav

Legenda kazuje kako je jednog dana kada je Jeronim bio ispred samostana zajedno sa subraćom redovnicima, došao lav koji je izgledao kao bolestan. Dok su se njegova subraća posakrivala i razbježala, Jeronim je pošao ususret lavu i pozdravio ga srdačno kao gosta. Tada mu je lav pružio za pozdrav jednu šapu, koja je očito bila ranjena. Tada je on pozvao braću redovnike neka slobodno dođu i rekao im da operu ranjenu šapu i da je previju. Dvojica najhrabrijih učiniše to, dok je Jeronim milovao lava po grivi. Prema kazivanju ove legende lav je ostao kod redovnika u samostanu i dobio je posao da čuva jednog magarca na paši. Jednoga dana lav je čuvajući magarca zaspao i baš tada su naišli trgovci s devama koji su ukrali magarca. Kada je lav došao navečer u samostan bez magarca braća su zaključila da je lav sigurno pojeo magarca pa mu nisu ništa dali za večeru. Kad su to dojavili Jeronimu on je naredio da lavu daju uobičajenu večeru i da ne sude bez da znaju što se zapravo dogodilo. Za kaznu lav je od tada morao nositi iz šume drva koje je prije nosio magarac. Lav je stalno motrio hoće li možda pronaći svoga druga magarca, što mu se posrećilo kada se je karavana koja je ukrala magarca vraćala s natovarenim devama a na čelu s natovarenim magarcem. Lav je prepoznao da se radi o magarcu za kojega je bio krivo optužen da ga je pojeo, te je potrčao ričući. Pratioci karavane se razbježali od straha na sve strane, dok su se lav i magarac radosno pozdravili na svoj način. Tada je lav utjerao u samostan karavanu, sav sretan što je tada uvjerio subraću da su ga nedužna okrivili za magarca. Ljudi koji su ukrali magarca došli su kod Jeronima i priznali da su oni ukrali magarca. Jeronim im je oprostio i rekao da više nikada ne ukradu nešto što je nečije vlasništvo. Kao zadovoljštinu za krađu dadoše polovicu svoje robe samostanu.

Sveti Jeronim se prikazuje kao isposnik, starac u pećini ili pustinji, često u molitvi i pisanju. Nerijetko se prikazuje pokorničkim udaranjem kamenom o prsa, uz molitvu za oprost grijeha navodno spominjući se zavičaja: „Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum“ ( Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac). Rjeđe se prikazuje u grimiznim haljinama i crvenim šeširom (kardinalska odjeća) uz kojega se nalazi lav. Tako se naš kip Sv. Jeronima prikazuje u kardinalskoj odjeći, što je sigurno zbog toga da je kroz nekoliko godine bio tajnik i savjetnik pape Damaza I.

Sv. Jeronim i Hrvati

Prema predaji Sv. Jeronim je jedno kratko vrijeme živio u jednoj špilji na Marjanu, što nije nemoguće jer su tamo stoljećima obitavali pustinjaci, a i danas postoji crkva Sv. Jeronima na Marjanu. U hrvatskoj kulturnoj tradiciji on je smatran Dalmatincem i Hrvatom. Također neki smatraju da je Jeronim začetnik glagoljskoga pisma i glagoljice i da je to pismo nazivano i Jeronimovim pismom. Tako papa Inocent IV potvrđuje u 13. stoljeću uporabu narodnog jezika u bogoslužju „gdje god postoji taj običaj“, a to su pokrajine Dalmacija, Hrvatska, Istra, Hum i Bosna. Papa navodi da svoje pismo imaju od Jeronima te ga nazivaju Jeronimovim, a što i on čini. Otac hrvatske književnosti Marko Marulić je napisao je knjigu: „Život Sv. Jeronima“, kao svom sunarodnjaku gdje kaže da je Jeronim njegov a on Jeronimov.

Crkva Sv. Jeronima u Novoj Vasi

Crkva je građena u gotičkom stilu. Nema podataka kada je sagrađena. Vizitator, biskup Padove Augustin Valier, zapisao je povodom vizitacije 2. siječnja 1580.g. Župna crkva Sv. Jeronima ima dva zvona. Prozori su bez stakala. Sve je priprosto, čak i pod. U samoj crkvi uz svetohranište postoji i krstionica. Dva su oltara: svetog Jeronima i mali svetoga Roka uz koji je vezana bratovština svetoga Roka. Kasniji izvještaji navode da je u Novoj Vasi bilo više bratovština (4) koje su imale svoje oltare u crkvi. Godine 1600. godine još se crkva na groblju naziva župnom, a uskoro više ne nego crkva svetoga Roka koja se počela graditi 1580. godine, koja se nalazila na mjestu današnje župne crkve. Sadašnja župna crkva Sv. Roka je sagrađena 1853. g.   Budući da je crkva Sv. Jeronima na groblju, trebalo bi misiti kroz kvaterne nedjelje i na blagdan Sv. Jeronima, što je trenutno upitno zbog pandemije korona virusa.

sv jeronim

Napomene

Neobično je da ima puno zapisanoga gradiva koje se odnose na Sv. Jeronima. Nije bilo lako izdvojiti ono što je najvažnije u odnosu na njega. Ja sam iznio ono što sam smatrao da je važno izdvojiti kako bi se čitatelji barem malo upoznali sa crkvenim naučiteljem Sv. Jeronimom prigodom 1600. obljetnice njegove smrti.   (Nova Vas: 11.9.2020. I.Princ, župnik)

Scroll to Top